Jesu li papirnate čaše sigurnije od plastičnih?

Plastične čaše:

BPA i ftalati: tradicionalne plastične čaše, posebno one izrađene od polikarbonata, mogu sadržavati bisfenol A (BPA) i ftalate. BPA je industrijska kemikalija koja je izazvala zabrinutost zbog mogućih učinaka na mozak i prostatu fetusa, dojenčadi i djece. Neka istraživanja također ukazuju na vezu između BPA i povišenog krvnog tlaka, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Ftalati također mogu uzrokovati probleme u razvoju.

Mikroplastika i nanoplastika: Sva plastika, uključujući šalice, može se razgraditi na mikroplastiku i nanoplastiku. Ove sićušne čestice pronađene su u okolišu, u životinjama, pa čak i u ljudskim organima, krvi i posteljicama. Dok se točne implikacije na ljudsko zdravlje još proučavaju, neka istraživanja pokazuju da bi mogli poremetiti razvoj, razinu hormona i imunološki sustav.
Toplinsko ispiranje: Kada plastične čaše dođu u dodir s vrućim tekućinama, postoji veća mogućnost da kemikalije iscure u piće.
Razgradnja: Plastičnim čašama potrebne su stotine godina da se razgrade, što značajno pridonosi onečišćenju odlagališta i oceana.

Papirnate čaše:

Plastična podstava: većina papirnatih čaša za jednokratnu upotrebu obložena je tankim slojem plastike (polietilen ili PLA) kako bi se spriječilo curenje i poboljšala trajnost. Ova plastična obloga i dalje može predstavljati neke od istih rizika kao i plastične čaše, posebno u pogledu kemijskog ispiranja kada su izložene vrućim tekućinama.

PFAS: Mnogi papirnate čaše tretiraju se per- i polifluoroalkilnim tvarima (PFAS), također poznatim kao "vječne kemikalije", kako bi bile otporne na vodu i mast. PFAS se povezuje s raznim zdravstvenim problemima, uključujući određene vrste raka, probleme s jetrom, probleme sa štitnjačom i probleme u razvoju. Te se kemikalije ne razgrađuju lako i mogu se akumulirati u okolišu i našim tijelima. Neke zemlje i države počinju zabranjivati ​​PFAS u ambalaži hrane.
Tinta i boje: Neke papirnate čaše mogu biti otisnute tintama ili bojama koje sadrže štetne kemikalije, iako većina renomiranih proizvođača koristi tinte sigurne za hranu.
Biorazgradivost: Dok je papir općenito biorazgradiv, plastična podstava i PFAS u mnogim papirnatim čašama mogu spriječiti njihovu razgradnju i proces recikliranja.

Zaključak:

Dok se papirnate čaše često reklamira kao ekološki prihvatljivija i sigurnija alternativa, one nisu bez svojih nedostataka. Prisutnost plastičnih obloga i PFAS-a u mnogim papirnatim čašama znači da još uvijek mogu predstavljati zdravstveni problem i pridonijeti zagađenju.

Kako biste smanjili moguće rizike:
Odlučite se za plastične čaše "bez BPA", ali imajte na umu da druge štetne kemikalije još uvijek mogu biti prisutne.
Potražite papirnate čaše "bez PFAS" jer sve više proizvođača nudi ove alternative.
Razmislite o alternativama za višekratnu upotrebu poput staklenih, nehrđajućih ili keramičkih šalica za tople i hladne napitke kako biste značajno smanjili izloženost kemikalijama i utjecaj na okoliš.
Izbjegavajte plastične posude u mikrovalnoj pećnici jer toplina može ubrzati kemijsko ispiranje.

Nemojte ponovno koristiti jednokratne papirnate čaše za piće jer se njihov zaštitni sloj može pokvariti.

U konačnici, opcije za višekratnu upotrebu općenito su najsigurniji i najodrživiji izbor.